U kazneno-popravnom domu u Iranu skupina tinejdžerka služi kazne za teška ubojstva muških članova obitelji, očeva, supruga, rođaka. Među njima su tri djevojke koje su sa svojim majkama počinile patricid. Za razliku od mnogo sumornije situacije u kojoj se nalaze njihove majke, iščekujući izvršenje smrtne kazne, čini se da same djevojke žive gotovo lagodno; dane provode u u zajedničkoj učionici i zelenom dvorištu, te dijeljenoj ćeliji koja odaje osjećaj tinejdžerske spavaće sobe. Iranski redatelj Mehrdad Oskuei zadobio je njihovo povjerenje i insajderski pristup njihovu malenom svijetu. Povremeno kamera završava i u njihovim rukama i služi kao kakva intimna spona u imaginarnim razgovorima s majkama i očevima, u kojima se nerijetko dotiču i posljedica, pa čak i povoda svojih činova. Vremenom postaje sve jasnije da njihova zatvorena ženska zajednica pruža i svojevrsno utočište u bijegu od agresivnog patrijarhalnog društva.